![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSCYtUWE_nleYInVQb4weo0doAc5hnD6sABGeDlBy-BJjkRfPCgNBIBhrURYI475RmWwgn0AbNXpUHc6HR1imZJdGjOejw0hk6zvCubsmzuLH6zD_3kOPES4tbCwe4_6Amd_MNN4pYnDQ/s200/servantes.jpg) |
Migel de Servantes |
Pogovor Tomislava Prpića u knjizi Bruna Franka "Miguel Cervantes" (Binoza, Zagreb, 1936).
* * *
Pisac uz Bibliju najčitanije knjige na svetu pružio je svojim burnim životom posebno zahvalnu građu za roman kasnijim pokoljenjima. On, koji čitav svoj život bio u pozadini, boreći se „donkihotovski“, doživeo je najveću slavu koju pisac može da postigne: da mu ceo kulturni svet prizna delo kao zajedničko duhovno dobro. Njegov život i njegovo životno delo jedno su, kao i kod svakog velikog umetnika, koji stranice piše „krvlju svoga srca“. Zbog toga je Servantesovo glavno delo Don Kihot u velikoj meri autobiografskog karaktera: borbeni krik za boljim i višim čovekom, za savršenijim čovečanstvom. Zbog toga je i njegov Don Kihot tragikomičan junak, dakle dvostruko tragičan, kao što je i život njegovog autora bio neprestana borba protiv banalnosti, si-ćušnosti i uskogrudnosti sveta, u kojem je živeo kao parija čeznući za širokim horizontima.