 |
| Federico García Lorca svira klavir u roditeljskoj kući (levo) i Leonard Cohen (desno), koji je prepevao "Mali bečki valcer" u pesmi "Take This Waltz" |
jedno rame na kojem smrt jeca
i jedna šuma rasporenih golubica.
Ima komadić jutra
u muzeju inja.
Ima salon s hiljadu prozora.
Jao, jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer zatvorenim ustima.
Ovaj valcer, ovaj valcer, ovaj valcer
pristanka, smrti i konjaka
koji kupa svoj rep u moru.
Volim te, volim te, volim te
s naslonjačem i mrtvom knjigom,
za potišteni hodnik,
u tamnom potkrovlju ljiljana,
u našoj postelji od mjeseca
i u plesu što ga sniva kornjača.
Jao, jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer slomljenih slabina.
U Beču imaju četiri ogledala
u kojima se igraju tvoja usta i jeka.
Ima jedna smrt za klavir
koji u plavo bojadiše mladice.
Ima prosjaka na krovovima.
Ima svježih vijenaca plača.
Jao, jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer što mre u mojim rukama.
Jer ja te volim, volim, ljubavi moja,
u potkrovlju gdje se igraju djeca,
sanjajući stara svjetla Ugarske
u mrmorenju blage večeri,
opažajući ovce i snježne ljiljane
u tamnom spokojstvu tvog čela.
Jao, jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer "Ljubim te vječno".
U Beču ću plesati s tobom,
pod maskom koja će imati
glavu rijeke.
Gle, kakve li obale zumbula posjedujem!
Ostavit ću svoja usta među tvojim nogama,
dušu svoju u fotografiji i ljiljanima,
a u tamnim valovima tvoga hoda,
želim, ljubavi moja, ljubavi moja, ostaviti
violinu i grobnicu, vrpce valcera.
Prepevao: Nikola Milićević