20150120

I srpske princeze imaju ledeno srce

Princeza Katarina
Konstantinović
Geteovu dramu „Torkvato Taso“ preveo je na srpski, u narodnom, trohejskom desetercu, Damjan Pavlović i štampao g. 1864. Taj prevod ima svoju istoriju. Damjan, od drugova nazvan Dušica, bio je Novosađanin, studirao je tehniku i već 1857., u svojoj osamnaestoj godini, štampao je svoje prve pesme u „Sedmici“. Bio je zaista pesnik i čovek od karaktera. Kao svršeni tehničar i nameštenik u ministarstvu građevine u Beogradu, postade nastavnik Katarine Konstantinović, kćeri Anke rođ. Obrenović, dakle princeze na srpskom dvoru. Damjan, svagda pesnički zanesen, pun temperamenta, ali neugledne spoljašnjosti, zaljubi se u svoju lepu učenicu. Znajući nemačku literaturu, pronađe sličnosti svoga položaja i osećanja s osećanjem Torkvata Tasa prema princezi Leonori. Nemajući smelosti da se svojoj učenici ispovedi, prevede Geteovu dramu i preda Katarini štampan primerak s molbom, da ga pažljivo pročita.

Ali princeza Katarina imala je prema Damjanu, kao i princeza Leonora prema Torkvatu, tek samo ljubaznosti vaspitane i duhovite devojke i ništa više. Ni prevod „Torkvata Tasa“ s očevidnom aluzijom nije mogao uspeti. Damjan, videći da mu ljubav ne nalazi nikako odziva, razračuna sa životom, pošalje časopisu „Vili“ još svoju pesmu „Srce, dušo!“ i ubije se 19. februara 1866. Prijatelji i mnogobrojni poštovaoci otprave ga do groba, iako je sprovod bio bez sveštenika, što je vrlo neugodno uticalo. Katarina se udala za Mihajla Blaznavca, namesnika, a posle za Mih. Bogićevića, ministra i poslanika. Kralj Milan je hteo da je metne u ludnicu zbog njenih odnosa s jednim praktikantom. Sad je i ona pokojna.

Milan Savić