20210725

Nikos Kazancakis: Askeza, Salvatores Dei

Nikos Kazancakis

Dolazimo iz tamnoga ponora, završavamo u tamnome ponoru: svijetli razmak među njima zovemo Životom.

* * *

U dubokoj Šutnji, stojeći, bez straha, u patnji i igri, neprestano se uzdižući s vrha na vrh, iako znaš da vi­sina nema kraja, pjevaj, lebdeći iznad Ponora, ovu ma­gičnu uzvišenu inkarnaciju:

Vjerujem u jednoga Boga, Akritasa, Digenisa, koji je pod oružjem, koji pati, moćnog ali ne svemoćnog, borca na najudaljenijim granicama, vojskovođu samodršca u svim svijetlim silama, vidljivima i nevidljivima.